The occasion was advertised as a Medicare for All rally. “If there’s a pathway you’ve received that we’re not conscious of you should share it. since we’re dropping hope listed here that you just characterize us.”
Burundi is really an exception between other nations as it is a rustic which gave God 1st area, a God who guards and protects from all misfortune.
"Oni kroz mene gledaju u vas! Oni kroz njega gledaju u vas! Oni kroz vas gledaju u mene... i u sve nas."
Onaj tko vam se do sada činio bezobraznim, izgledat će prestrašenim. Iznenada, nitko više neće imati moć da vas povrijedi. Nitko više nema moć vršiti pritisak na vas. To izgleda slično ovome: vi ostavite knjigu na stolu, a ja je uzmem i kažem: “Vršite pritisak na mene da uzmem ovu knjigu. Moram je uzeti, ili ne uzeti.” Ljudi su tako zauzeti optuživanjem drugih, svih drugih, optuživanjem života, optuživanjem društva, optuživanjem susjeda. Nikako da promijenite svoj način postupanja, nikako da prekinete tu noćnu moru, nikako da se probudite.
Uvijek želimo da se netko drugi promijeni da bismo se dobro osjećali. Ali, jeste li se ikad zapitali od kakve bi to koristi bilo za vas čak i kad bi se vaš(a) suprug(a) promijenio(la)? Bili biste isto tako ranjivi kao i prije, isto biste tako spavali kao i prije.
Naravno, kad je izašao, nije se više mogao suzdržati i počeo je skakati vičući: “Slobodan sam, slobodan, slobodan.” Jedna mala djevojčica prezirno ga je odmjerila i rekla mu: “Nije to ništa, ja sam Mira.”
Ali ne morate nikome pripadati, ni jednoj stvari ili skupini. Ne morate čak biti ni zaljubljeni. Tko vam je rekao da morate biti? Ono što vam je potrebno je da budete slobodni. Ono što vam je potrebno je da volite. To je to; to je vaša narav. Ali vi mi govorite da biste htjeli biti poželjni. Želite da vam se plješće, želite biti privlačni, da svi oni mali majmuni trče za vama. Tratite svoj život. Probudite se! Ne treba vam to. Možete biti blaženo sretni i bez toga.
Željeli biste izaći van i promijeniti sve to drveće i planine. Čekajte malo. Dajte da vidimo vaš prozor. Kada oluja i kiša prestanu, i ponovno pogledate kroz svoj prozor, reći ćete: “Kako sve izgleda drugačije.” Vidimo ljude i stvari ne onakvima kakvi su, nego onakvima kakvi smo mi. Zato, kada dva čovjeka gledaju istu stvar ili osobu, dobijete različite reakcije. Vidimo ljude i stvari ne onakvima kakve su, nego onakvima kakvi smo mi.
” Reći ću vam: “Žao mi je, idem s nekim drugim. Više volim njegovo društvo nego vaše.” I to je u redu – reći ljudima ne, to je divno. Dio buđenja sastoji se u tome da svoj život živite onako kako vam odgovara. I shvatite: to nije sebično. Sebično je ako zahtijevate od drugih da žive onako kako to vi želite. Sebičnost leži u zahtijevanju da netko drugi živi tako da udovolji vašem ukusu, vašem ponosu, vašem dobitku, vašem zadovoljstvu. To je zaista sebično. I zato ću se zaštiti. Neću smatrati dužnošću kazati vam da. Ako se u read more vašem društvu budem ugodno osjećao, uživat ću u njemu bez lijepljenja. I više vas neću izbjegavati zbog negativnih osjećaja koje pobuđujete u meni. Nemate više tu moć.
Sofern Sie die direkte Übertragung der Daten an einen anderen Verantwortlichen verlangen, erfolgt dies nur, soweit es technisch machbar ist.
and can's father stood up, stuffed his pipe with tobacco, rummaged his pockets for matches, brought out a battered harmonica, a penknife, a cigarette lighter that wouldn't get the job done, along with a memo pad he had constantly meant to jot down some terrific views down on but never acquired around to, and lined up these weapons for the pygmy war which could be dropped ahead of it even started off
Mogli bismo dodati: u glupom, spavajućem ljudskom umu. Stvarnost nije problematična. Da sa ove planete maknete ljude život bi išao dalje, priroda bi i dalje postojala u svoj svojoj draži i nasilju. U čemu bi bio difficulty? Nema problema. Vi stvarate probleme. Problem je u vama. Poistovjećujete se s “pripadajućim”, i u tome je dilemma. Osjećaj se nalazi u vama, a ne u stvarnosti.
personalize this optional support text just before publishing your type. Enter your Phone number for brief conversation
Evo još jedne priče. Jedan je vojnik na ratištu, kad god bi vidio komadić papira, bacio pušku, pokupio papir i gledao u njega. Onda bi ga pustio da odleti iz njegove ruke na zemlju. Zatim bi otišao nekamo dalje i ponovio istu stvar. Njegovi suborci su to primijetili pa su rekli: “Izlaže se pogibelji. Potrebna mu je pomoć.
misim da niko ovde ne slusa pink scare. pa ni ja. barem se nadam da je tako. u svakom slucaju dasa je mnogo bolja od ane ako nista drugo. o filmu sam sluso u extendedclip podu, nisu bili odusevljeni.